Dvadeset šesti protest #1od5miliona održana je 1. juna u 18h kod Miloševe česme na Terazijama pod sloganom „Stop krvavim košuljama“.

Protestna šetnja kretala se ulicom Kralja Milana zatim kroz Resavsku, a potom se kolona uputila Takovskom ulicom do RTS-a.

Kod Terazijske česme okupljenim građanima obratili su se glumac Branislav Lečić, narodni poslanik Jugoslav Kiprijanović, inženjerka rudarstva Suzana Lazarević i jedan od organizatora protesta Miodrag Simović.

Lazarević se obratila okupljenima kao, kako je rekla, građanin ove države kao što su svi oni.

Ona je rekla kako, iako bi srce dala za Kosovo, smatra da su zahtevi protesta #1od5miliona vezani za REM podjednako važni.

„Narod jedne Nadežde Petrović, Lubarde, Miljkovića, Desanke Maksimović, Crnjanskog ne zaslužuje trovanje kičom, pornografijom i prostaklukom kakav dolazi sa nacionalne frekvencije.“

Jugoslav Kiprijanovć, žrtva palice koja je iskorišćena od strane vozača predsednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, poručio je da je dobro i da se nije uplašio palice.

Podsetio je građane koji „nepokolebljivo stoje svake subote“ na sve brutalnosti koje je ova vlast izvodila pomenuvši napad na Borka Stefanovića, Strahinju Ćirića, pretnje vlastodržaca u Negotinu i Majdanpeku organizatorima protesta u ovim mestima, kao i pokušaj ubistva novinara Milana Jovanovića.

„A onda je lažni crveni vojvoda, uništitelj zdrave i istinite nacionalne misli, došao kao svome političkom sinu, njegovom Aci da ga zaštiti na ulasku u Narodnu skupštinu gde se pripremao za dalju izdaju Kosova i Metohije.”

Kiprijanović je dodao da su se uplašili istine, pominjući transparent „Danas izdaja, sutra robija“ koji je bio razvučen ispred skupštine kada se incident sa palicom dogodio.

Midorag Simović, jedan od organizatora protesta, najavljujući Kirpijanovića upitao je „Šta je opasnije, batak koji su studenti pokušali da odnesu ministrima koji su štrajkovali glađu, i udaljeni su od skupštine, ili čovek sa palicom koji po svemu sudeći nije bio udaljen od iste?”

Lečić je rekao je da je mesto protesta sveto mesto, Narodna Skupština i glas slobode.

Kazao je da Srbi nikada ne smeju zaboraviti na svoju samosvest i dostojanstvo, kao i da je vreme da se podvuče crta i da ne budemo više instrumenti bilo kakvih politika koje nas guraju u rat.

Osvrćući se na upad jedinica ROSU na sever Kosova, rekao je da je to što su građani izašli na ulice širom Srbije krunisano izveštajem Evropske Komisije, kao i da su svi koji su bili na ulicama „probudili javnost građana Evrope, a oni su uticali na svoje političare da promene stav prema nama“.

Lečić i Simović su pomenuli 8. jun, dan kada će svi gradovi u Srbiji koji su protestovali u prethodnom periodu obeležiti šest meseci od prvog velikog prptesta u Beogradu, podsećajući da je u jednom trenutku čak 100 gradova Srbije učestvovalo u protestu #1od5miliona.

Protest se završio simbolično kod RTS-a uz Dnevnik slobodne Srbije koji je pročitao Simović, a građani su do sledeće subote ispraćeni njegovim rečima:

,,Srbija se umiriti ne može!

Želiš da pomogneš #1od5miliona? Doniraj.